Cirkus
Bez presedana, aplauzi gospode
koja deru grla i crvene dlanove,
dok se na pola poslednjom niti
sadašnjost ne prekine
i ništa…
Puče žica!
Muk.
Ništa.
Prošlost ne postoji!
Sadašnjost je zarđala, razapeta žica
između dva šatora,
po kojoj se krvavim tabanima hoda.
Koračanje je cirkuska tačka u zenici posmatrača,
koja uzdah bez naklona izmamljuje.
Bez presedana, aplauzi gospode
koja deru grla i crvene dlanove,
dok se na pola poslednjom niti
sadašnjost ne prekine
i ništa…
Puče žica!
Muk.
Ništa.
Budućnost bi da predstoji
vlasnik okači na banderu
regrutaciju za novog klovna.
Lice pod maskom iz drugog boravišta,
ako to vredi išta,
ako ne opet – ništa.
Publika većma obožava za svoje srebrnjake
cirkuse i šaradu,
nauštrb komada i
ništa.
Teatar apsurda izvan gospodskog dvorišta,
zgužvana karta vrednija od
nacrtanog osmeha,
preko smetlišta
do sledećeg kazališta, nova žica
ako se može bolje,
ako ne – ništa.
PESNIK I KOLUMNISTA.

