Cirkus



Bez presedana, aplauzi gospode
koja deru grla i crvene dlanove,
dok se na pola poslednjom niti
sadašnjost ne prekine
i ništa…
Puče žica!
Muk.
Ništa.



Prošlost ne postoji!

Sadašnjost je zarđala, razapeta žica

između dva šatora,

po kojoj se krvavim tabanima hoda.

Koračanje je cirkuska tačka u zenici posmatrača,

koja uzdah bez naklona izmamljuje.

Bez presedana, aplauzi gospode

koja deru grla i crvene dlanove,

dok se na pola poslednjom niti

sadašnjost ne prekine

i ništa…

Puče žica!

Muk.

Ništa.

Budućnost bi da predstoji

vlasnik okači na banderu

regrutaciju za novog klovna.

Lice pod maskom iz drugog boravišta,

ako to vredi išta,

ako ne opet – ništa.

Publika većma obožava za svoje srebrnjake

cirkuse i šaradu,

nauštrb komada i

ništa.

Teatar apsurda izvan gospodskog dvorišta,

zgužvana karta vrednija od

nacrtanog osmeha,

preko smetlišta

do sledećeg kazališta, nova žica

ako se može bolje,

ako ne – ništa.

 

IGOR D. MARKOVIĆ

PESNIK I KOLUMNISTA. 

 

Tekstovi koji vam pomažu da bolje razumete sv(ij)et oko sebe.

Dva puta mesečno newsletter izabranih tekstova u vašem inboxu.