Legaliziranje represije: rekriminalizacija klevete u Republici Srpskoj
U Narodnoj Skupštini za izglasavanje ovih izmjena Milorad Dodik ima većinu, no ima li prostora i pritisaka koji bi spriječili nadolazeću režimsku regulativu?
Svrha zakona jeste da uspostave određena pravila ponašanja u društvu, odnosno definiraju šta je dozvoljeno a šta nije u skladu sa društvenim vrijednostima i principima kojima se određena zajednica rukovodi. Bosna i Hercegovina (BiH), uključujući njena oba entiteta i Brčko distrikt, je demokratska država, sa garantovanim slobodama i pravima pojedinaca i grupa. Pravni sistem stoga bi trebao da slijedi principe demokratije, slobode govora i izražavanja, kao i druga prava propisana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, koja se u BiH ima direktno primjenjivati. Dileme koje se pojavljuju oko ograničenja prava i sloboda – drugim pravima i slobodama, nisu pitanje specifično samo za BiH, stoga se i rasprava o izmjenama Krivičnog zakonika Republike Srpske (KZRS) itekako treba posmatrati u svjetlu evropskih i međunarodnih standarda koji su jasni – ograničavanje slobode izražavanja nije i ne može biti prioritet. Pravno gledano, predložene izmjene ne samo da su u suprotnosti sa međunarodnim standardima ljudskih prava već nisu ni u skladu sa domaćim ustavnim poretkom. Kriminalizacijom klevete i uvrede, posebno na ovaj način, grubo se zadire u slobodu misli i izražavanja garantovanu Ustavom i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.
Narodna Skupština Republike Srpske usvojila je 23. marta 2023.godine Nacrt Krivičnog zakonika koji predviđa izrazito i neosnovano visoke novčane kazne za klevetu i uvrede. Nakon što je usvojen kao nacrt, isti ide na dvomjesečnu javnu raspravu, a potom se vraća u Skupštinu u formi prijedloga. Već u najavi ovih izmjena, krajem oktobra prošle godine Milorad Dodik, predsjednik RS-a, je dao naslutiti da zakoni postaju instrument za obračun sa neistomišljenicima, koje u ovom entitetu zapravo čine novinari i nevladin sektor. Ovim izmjenama KZRS, kojim se kriminalizira kleveta i uvreda, najprije će se na udaru naći novinari i aktivisti, a radi zaštite „dostojanstva, tjelesnog i duhovnog integriteta i zaštita ličnog i porodičnog života svih građana“. Posebno je zabrinjavajuće što je, isti dan, utvrđen Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija1https://n1info.ba/vijesti/poznat-tekst-nacrta-zakona-o-nvo-u-subjekti-stranog-uticaja-pod-nadzorom-rs/. Dodik je ranije najavio usvajanje ovog zakona koji će podrazumijevati obavezu prijavljivanja svih transakcija i „svega što rade“ nevladine organizacije koje se finansiraju iz inostranstva. Dakle, javna riječ će biti (auto)cenzurisana, a rad nevladinog sektora pod nadzorom vlasti. Da li ovo znači kraj slobodnom izražavanju i misli? Koja demokratija se zasniva na jednoumlju, gašenju opozicije i kontroli nevladinog sektora?
Nacrt izmjena KZRS u vrlo uglađenom i opštem formatu uvodi klevetu i uvredu kao krivična djela, odnosno propisuje krivična djela protiv časti i ugleda. Nadalje, iznošenje ličnih i porodičnih prilika, te javno izlaganje poruzi zbog pripadnosti određenoj rasi, vjeri ili nacionalnosti su predviđeni kao krivična djela. Iako RS već ima Zakon o zaštiti od klevete, kojim je utvrđena građanska odgovornost za štetu nanesenu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem nečeg neistinitog, prevođenjem ovih djela u krivičnu odgovornost se vrlo jasno stavlja teža odgovornost i uz to propisuju drakonske kazne, a što sve će represivno djelovati na svaku izgovorenu i napisanu javnu riječ. Ove izmjene čine dvadesetogodišnji retrogradni potez, vraćajući se režimima koji legaliziraju represiju nad novinarima, aktivistima pa i građanima, a zapravo uspješno štite nosioce najviših državnih i političkih funkcija od kritika i propitivanja. RS se tako od progresivnog zakonskog rješenja o kleveti od prije 20 godina (kada je kleveta brisana iz Krivičnog zakonika te regulisana u građanskoj oblasti, prva u regiji) vraća konceptu nedemokratskih režima, i to snažnije i zakonski oštrije nego prije.
Predloženim izmjenama KZRS uvreda se uvodi kao krivično djelo kažnjivo novčanom kaznom od 5.000 KM do 20.000 KM. Ukoliko je djelo učinjeno u javnosti, odnosno dostupno većem broju lica, predviđene novčane kazne su između 10.000 KM i 50.000 KM. Kazne propisane za klevetu su novčana kazna od 8.000 KM do 30.000 KM, a ako je ovo djelo učinjeno putem štampe, radija, televizije ili putem društvenih mreža, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo dostupno većem broju lica, kaznit će se novčanom kaznom od 15.000 KM do 80.000 KM. Nadalje, ako je ono što se iznosi ili pronosi dovelo ili moglo dovesti do teških posljedica za oštećenog, počinilac će se kazniti novčanom kaznom od 20.000 KM do 100.000 KM.
Nacrt pak ostavlja dosta široko otvorenu definiciju i uvrede („ko drugoga uvrijedi“) i klevete („ko iznosi ili pronosi nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je to što iznosi ili pronosi neistina“), a što dalje znači mogućnost zloupotrebe u pokretanju i vođenju postupaka za ova krivična djela, te u tumačenju-ocjeni postojanja istih. Pod prijetnjom široko postavljenih krivičnih djela i jezivo visokih kazni, sasvim je izvjesno da će kritički glasovi biti utišani. I pored činjenice da je i sada (bez izmjena KZRS) moguće odgovarati za klevetu u građanskom postupku, drastična je razlika između ovih postupaka i položaja onoga ko se tereti za povredu časti i ugleda po KZRS. Naime, u slučaju pokretanja krivičnog postupka zbog klevete ili uvrede, isti pokreće tužilac odnosno zastupnik interesa entiteta. Ovdje nema ravnopravnosti stranaka u postupku (kako je to u parničnom postupku) jer tužilaštvo ima na raspolaganju materijalne i institucionalne resurse za razliku od tuženog. Iako su propisane novčane kazne za ova krivična djela, u slučaju finansijske nemogućnosti plaćanja novčane kazne u krivičnom postupku (za razliku od parničnog), osuđeni za klevetu ide u zatvor. Vratimo se sada na predviđene novčane kazne – iznosi su toliko visoki, da je izvjesno da većina medija, nevladinih organizacija i građana ne bi bila u mogućnosti da ih plati – čime se zapravo u praksi propisuje kazna zatvora.
Dakle, čiji interesi i integritet se štiti ovim izmjenama? Svakog građanina – teško, jer da li će Tužilaštvo zaista pokretati krivične postupke zbog uvrede i osjećaja povrede dostojanstva ‘običnog’ građanina? Sa druge strane, sasvim je jasno da će se ovim odredbama štititi interesi političkog vrha, te svega što se tamo dešava. Nacrtom izmjena se predviđa da nema krivičnog djela uvrede, klevete, iznošenje ličnih i porodičnih prilika ili javno izlaganje poruzi zbog pripadnosti određenoj rasi, vjeri ili nacionalnosti ako se radi o uvredljivom izražavanju ili iznošenju nečeg neistinitog u naučnom, stručnom, književnom ili umjetničkom djelu, u vršenju dužnosti propisane zakonom, novinarskog poziva, političke ili druge javne ili društvene djelatnosti ili odbrani nekog prava, ako iz načina izražavanja ili iz drugih okolnosti proizlazi da to nije učinjeno u namjeri omalovažavanja ili ako lice dokaže istinitost svojih tvrdnji ili da je imalo osnovanog razloga da povjeruje u istinitost onoga što je iznosilo ili pronosilo. Ovaj član bi trebao „ublažiti“ efekte na rad onih u čijoj osnovi je javnost i javni prostor, odnosno propitivanje i kritika društvenih i političkih zbivanja, no u stvarnosti element namjere (nije učinjeno u namjeri omalovažavanja) ili dokazivanje istinitosti tvrdnji nas vraćaju na početak – ko će prijavljivati, dokazivati i ocjenjivati da li postoji osnova za isključivanje protivpravnosti. Ujedno, političkim akterima ovo će sasvim sigurno koristiti u djelovanju koje bi već prema postojećim odredbama KZ trebalo biti procesuirano – no naprosto se ne dešava. Sada će uvrede, zapaljiva retorika, govor mržnje biti i zakonski amnestirane za političare.
Posljedice usvajanja2https://media.ba/bs/magazin-novinarstvo/nova-crvena-linija-zakon-protiv-slobode-izrazavanja-u-republici-srpskoj predloženih izmjena bi uključivale dva različita standarda za klevetu u BiH – građansku odgovornost u FBiH i Brčko distriktu BiH, te krivičnu odgovornost u RS. Ovo bi za slobodu štampe posebno moglo predstavljati problem i negativno uticati na pravnu sigurnost i pravnu ravnopravnost građana i medija u BiH. Advokat Senad Pećanin3https://media.ba/bs/magazin-novinarstvo/dramaticne-posljedice-planirane-kriminalizacije-klevete-u u analizi ovih izmjena navodi da „iako se radi o krivičnom zakonu jednog bosanskohercegovačkog entiteta, pod udarom ovog zakona mogu se naći i novinari i građani u cijeloj BiH, pa čak i stranci, a sve u skladu sa postojećim Zakonom o krivičnom postupku RS. Ovo posebno, ima li se u vidu mogućnost tzv. ‘izberive’ nadležnosti suda (po mjestu izvršenja klevete ili po mjestu nastupanja posljedica klevete)“. Postavlja se i pitanje potencijalnog krivičnog gonjenja online medija, jer pitanje počinjenja krivičnog djela u online prostoru svakako povlači i pitanje teritorije počinjenja – ako je, na primjer, pisanje istraživačkog portala dostupno i u RS-u, da li to znači da se može primijeniti KZRS iako je medij registrovan u FBiH? Isto se odnosi i na društvene mreže, komentare, ne samo novinara već i građana. Ko, posebno u trenutno vrlo nasilnoj i od političkog vrha odobrenoj situaciji u RS-u, može garantovati da do zloupotreba KZRS u cilju uklanjanja svega nepoželjnog iz javnog prostora, neće biti? Dodamo li tome i visok stepen korupcije i političkih uticaja na institucije koje bi trebale osigurati provođenje zakona, dobijamo kontekst u kojem se zapravo ovim izmjenama KZRS samo zakonom čini legalnim ono što se već radi uz obezbjeđenje instrumenta za gušenje i ono malo slobodne misli i riječi.
Cijeli slučaj izmjena KZRS na način da se kriminalizira kleveta i uvreda uz enormne novčane kazne ne možemo posmatrati van momenta u kojem se dešavaju. Dok je u Banja Luci zabranjeno mirno okupljanje u organizaciji nezavisnih stvaralaca i aktivista „Geto“ iz Banjaluke i „Bh. povorka ponosa“ iz Sarajeva, te potom huliganski napad na LGBTIQ aktiviste4https://www.dw.com/sr/napad-na-lgbt-aktiviste-i-novinare-u-banja-luci-jedan-me-udario-flašom-drugi-šakom/a-65039285, demoliranje zaredom nekoliko prostorija nevladinih organizacija5https://www.slobodnaevropa.org/a/demoliran-basoc-banjaluka/32331472.html, uništavanje imovine novinara – policija je stajala po strani a vlast osudila promicanje ‘zapadnjačkih’ nastranih vrijednosti i potvrdila odanost RS-a patrijarhalnim postulatima6https://n1info.ba/vijesti/stanivukovic-banjaluka-ce-ostati-bedem-tradicionalno-patrijarhalnih-vrijednosti/. Sve ovo je ukazalo šta znači stavljanje mete na čelo onih koji su nepoželjni (po odluci vladajućih političara), i demonstraciju sile – kako zbiljske, tako i pravne, odnosno isporuku političke poruke. Stoga i ne treba da čudi namjera da se ovako retrogradni zakoni po ljudska prava i slobode uvode, no istinski treba zabrinuti ukoliko do usvajanja istih dođe.
Snažan otpor i protest zbog prijedloga ovih izmjena je došao od nevladinog i medijskog sektora u BiH7https://media.ba/bs/magazin-novinarstvo/od-dodikove-najave-do-nacrta-zakona-kojim-se-kriminalizuje-kleveta, te izrazi zabrinutosti međunarodne zajednice u BiH. Koliko uticaja i snage imaju upozorenja i protesti prvih, a koliko ima koristi od ‘zabrinutosti’ drugih, jeste trenutno možda i najvažnije pitanje. U Narodnoj Skupštini za izglasavanje ovih izmjena Milorad Dodik ima većinu, no ima li prostora i pritisaka koji bi spriječili nadolazeću režimsku regulativu? Ukoliko se izmjene KZRS usvoje, to će značiti prestanak sloboda, otpora, misli i govora. Za sve nas, da se ne zavaravamo granicama entiteta koje nisu ništa drugo do imaginarni utješni otklon od Drugih i njihovih strahova, problema, represija.
LEJLA GAČANICA
DOKTORANDICA PRAVNIH NAUKA SA 15 GODINA ISKUSTVA U OBLASTI PRAVA I DRUŠTVENIH ISTRAŽIVANJA. OBLASTI NJENOG ZANIMANJA SU LJUDSKA PRAVA, MEDIJI, TRANZICIJSKA PRAVDA TE SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU. AUTORICA JE ČLANAKA, ANALITIČKIH, NAUČNIH I ISTRAŽIVAČKIH RADOVA U OVIM OBLASTIMA.
