Nova ultradesnica i pobuna konspiranoičnih masa

U nedjelju 8. siječnja, dok je ekstremistička rulja razuzdanih pristalica Jaira Bolsonara zauzimala i devastirala sjedišta tri grane vlasti u Brasiliji, Lula je izjavio, da „ljevica nikad nije napadom zauzela Kongres, Vrhovni sud i Predsjedništvo”, čak ni kad je on sam, u spornim okolnostima, izgubio nekoliko predsjedničkih izbora (1989., 1994., 1998.), ili kada su ga pod lažnim izgovorima držali u zatvoru ne bi li spriječili da se kandidira za izbore 2018. S tom izjavom novi je predsjednik Brazila i glavni lider Radničke stranke istaknuo disciplinirani i demokratski karakter ljevičarskih masa, i prije svega, osjećaj odgovornosti vođa ljevice koji u demokratskim sustavima nikad nisu sazvali u mnoštvo svoje pobornike da nasilno zauzmu vlast. No nije uvijek bilo tako u povijesti ljevice u svijetu. Dovoljno je prisjetiti se dva utemeljiteljska napada koje su izvršile pobunjene narodne mase tijekom dvije glavne povijesne revolucije: zauzimanje Bastilje (1789.) u francuskoj revoluciji, i napad na Zimsku palaču (1917.) u ruskoj revoluciji. Naravno, u oba se slučaja radilo o narodnim pobunama protiv autokratskih vlasti: kralja Luja XVI u Francuskoj i cara Nikolaja II u Rusiji. Ne protiv demokratskih režima. Stoga je Lula u pravu. No druga primjedba je da se ni mase buntovne ultradesnice nikada prije nisu drznule napasti vlast. Do sada je ekstremna desnica zauzimala vlast državnim udarima koje su izravno vršila vojska ili ekstremistička stranka paravojne vrste (kao fašisti Benito Mussolini u Italiji 1922. ili nacionalsocijalisti Adolfa Hitlera u Njemačkoj 1933.) uz podršku oružanih snaga.

Novost je – kao što se dogodilo 6. siječnja 2021. u Washingtonu u napadu na Capitol i 8. siječnja 2023. u Brasiliji u napadu na sjedište sve tri grane vlasti – da je danas ultradesnica u stanju organizirati narodne pobune kao pučističko sredstvo ne bi li osvojila vlast. Odnosno, kao da je pobuna odjednom postala desničarska stvar¹Vidi Pablo Stefanoni, ¿La rebeldía se volvió de derechas?, Siglo XXI, Buenos Aires, 2021.. Što se dogodilo da je to postalo moguće? To sam pokušao objasniti u svojoj najnovijoj knjizi „Doba konspiracionizma” ²Ignacio Ramonet, La era del conspiracionismo. Trump, el culto a la mentira y el asalto al Capitolio, Capital Intelectual, Madrid, 2022.. Jedan od uzroka je taj da društvene mreže vrše mentalni i psihološki utjecaj bez premca, kakav nisu imale novine, radio, film ili televizija. U novom univerzumu memeova i post-istine, sve je teže razlikovati istinu od laži, stvarnost od fikcije, autentično od manipuliranog, sigurno od vjerojatnog, smiješno od ozbiljnog, objektivno od subjektivnog, dobro od lošeg, istinsko od dvojbenog. Ova pošast online neistina potiče širenje deluzijskih konspiracionistiških teorija. A to golemim koracima podriva temelje demokracije. 

Ono što se događa u određenoj je mjeri slično onome što je Sigmund Freud 1930. nazvao nelagodom u kulturi ³Sigmund Freud, El malestar en la cultura (Nelagoda u kulturi), prijevod: Alfredo Brotons Muñoz, Akal, Madrid, 2017.. U stvari, napad Trumpovih pristalica na Capitol u Washingtonu i napad Bolsonarovih sljedbenika na sjedišta tri grane vlasti u Brasiliji predstavljaju najrječitije i najvažnije trenutne nelagode u našoj civilizaciji zasnovanoj, u načelu, na demokratskim vrijednostima, ali i na tehnoznanostima, razumu i napretku, koji su također u krizi. Trenutna dezorijentiranost neoliberalnog kapitalizma uz pometnju koju uzrokuje mahnito ubrzanje komunikacijskih tehnologija otvaraju dosad neviđeno doba društvene nestabilnosti, ekstremne polarizacije i velike političke konfuzije. Nepovjerenje u dominantni sustav ne prestaje se širiti. U SAD-u, brojna nedavna društvena istraživanja otkrivaju da je više od 25% građana spremno odreći se demokracije u korist dominantnog lidera koji „će učinit ono što je potrebno“. Procjenjuje se da bi bar 50% republikanskih glasača prihvatilo autoritarni i nedemokratski režim, a u Brazilu tek 20%  građana vjeruje da demokracija može riješiti probleme u zemlji.

Puno ljudi, čak i na desnici ⁴Pablo Stefanoni, op. cit., što je novina, traži antisistemske alternative. A svi ti procesi su se intenzivirali tijekom dvije zadnje godine zbog pandemije covida. Napad na Capitol u Washingtonu i na sjedišta tri grane vlasti u Brasiliji pripisuju se u ovoj duhu vremena koji je također obilježen ekstremnom polarizacijom, društvenom netolerancijom, govorima mržnje, komplotističkim opsesijama i diskurzivnim nasiljem.

Kao što je napisao argentinski politolog José Natanson: „Puno se stvari mora dogoditi da bi se dogodilo nešto slično ⁵José Natanson, „El discurso y el acto“, Le Monde diplomatique edición Cono Sur, Buenos Aires,  2. rujna 2022. (eldiplo.org/notas-web/el-discurso-y-el-acto/)“. Iako odnos između društvene klime i epizode zločina nikad nije automatski, niti linearan. Jer ne postoji apsolutni sociološki determinizam i zato što društveno-gospodarski kontekst nikad do kraja ne određuje, Ali nema sumnje da stvara atmosferu i okruženje koji omogućuju objašnjavanje i davanje smisla djelovanjima društvenih aktera. U ovom slučaju, verbalni paranoični deliriji Trumpa i Bolsonara, njihove stalne laži, njihove konspiranoične zaluđenosti ubrzale su jedan vrlo suvremeni politički fenomen: ekstremnu društvenu polarizaciju, povećanje netolerancije, rast nasilnih sukoba i pozivanje na mržnju kao dominantan govor.  Zato su danas narodne mase zavedene govorom rasističke ultradesnice koja uništava svoju klasnu osviještenost. Opreka između etničkog identiteta i društvene klase je oportunistička i apsurdna. Ali usred takve zbrke, dovodi do rezultata a oni pak proizvode nešto novo: prosvjedničke mase ultradesnice. Koju otimaju ulicu i epiku pobune samoj ljevici.  

Zato smatramo da je napad na Capitol 6. siječnja 2021. predstavlja prekretnicu, crtu razdvajanja u povijesti demokracije. Taj je datum prijelomni trenutak u proučavanju suvremenih patologija demokratskog sustava⁶Steven Levitzki, Daniel Zeblat, Como mueren las democracias, prijevod Gemma Deza Guil, Ariel, Barcelona, 2018.. Iako je također istina da taj napad nije bio prvi od nedavnih napada na građevine-simbole velikih zapadnih demokracija. A Brasilija je bio najnoviji. 

Niz napada počeo je možda u Parizu (Francuska), 1. prosinca 2018., tijekom trećeg vala društvenih prosvjeda protiv dizanja cijena goriva. Tom prilikom u srcu francuskog glavnog grada, sukobilo se bacanjem kamenjem na snage reda, nekoliko stotina „žutih prsluka”, vrlo heterogene društvene skupine u kojoj  su se miješali pobunjeni ogorčeni radnici, bijesni sindikalisti, elementi ultradesnice, profesionalni komplotisti i ubačeni provokatori. Tog dana, prosvjednici protiv sustava u prvom su trenutku pokušali napasti Elizejsku palaču, sjedište predsjedništva Republike. Ali odbijeni su vodenim topovima i suzavcem od interventne policije Compagnies républicaines de sécurité (CRS). U međuvremenu, drugi, radikalniji „žuti prsluci” – neki s kapuljačama na glavama- krenuli su u napad na drugu i najsvetiju građevinu – simbol francuske države: Slavoluk pobjede koji je sagradio Napoleon i koja se nalazi iznad Elizejskih polja, pod čijim se svodom nalazi Spomenik neznanom vojniku. Dok su si između okršaja krčili put prema tom spomeniku, prosvjednici su uništili brojne izloge i zapalili desetke vozila. U zadimljenom ozračju kaosa, urlika i nereda, „prsluci” su zapalili i nekoliko manjih palača oko Trga l’Etoile. Srušili su zaštitne ograde, sukobili su se sa snagama reda. Usred žestoke borbe, snage reda su ustuknule pa su pobunjenici uspjeli upasti na trg, napasti i osvojiti Slavoluk pobjede, djelomično su opljačkali spomenik, uništili su jedan obožavani kip Marianne, jedne od alegorija na Francusku Republiku. Vijući pobjedničke zastave, antisistemski demonstranti su se popeli na krov odakle se kontrolira cijeli Pariz. Na kraju su prekrili sveti spomenik desecima osvetoljubivih grafita: „Macron, ostavka!“, „Žuti prsluci će pobijediti!“

Te su slike vidio cijeli svijet. I uzrokovale opću preneraženost. Na nekoliko trenutaka, jedna od veliki svjetskih demokracija dala je dojam da je poljuljana, da je na milost i nemilost brojne i odlučne skupine nasilnih pobunjenika. Dvije godine kasnije, također se dogodio napad na drugu vrlo simboličnu građevinu. Dogodio se u subotu 29. kolovoza 2020. u Berlinu (Njemačka), usred epidemije Covida-19. Tog dana četrdesetak tisuća prosvjednika, predstavnika raznolikog amalgama kolektiva antivaksera, među kojima je bilo libertarijanaca, desničarskih ekstremista i mnoštvo konspiranoičara, paraliziralo je povijesnu jezgru njemačkog glavnog grada uzvikujući parole protiv nametnutih restrikcija zbog coronavirisa koje je uvela savezna vlada.  

Nakon što je policija rasturila prosvjed, nekoliko stotina članova različitih organizacija ekstremne desnice krenuli su u napad na jednu od najsimboličnijih građevina u Berlinu koja vrvi poviješću, Reichstag⁷Početkom 1933., Nacionalsocijalistička (nacistička) stranka Adolfa Hitlera došla je na vlast. 27. veljače iste godine zgrada Reichstaga gorila je zbog namjerno podmetnutog požara.  Okolnosti nisu razjašnjene do doanas. Nacisti su iskoristili taj požar za obustavu temeljnih prava i, u konačnici, ukidanje demorkacije., sjedište Bundestaga, njemačkog saveznog parlamenta. S ljutnjom i bijesom ekstremistički remetioci srušili su sigurnosne ograde podignute oko Parlamenta te su nahrupili na stepenište koje vodi u slavnu zgradu. Nakupili su se silovito pred vratima, ali nisu uspjeli ući. Među ekstremističkim napadačima, bilo je neonacista i članova nacionalističkih organizacija, identitetskih pokreta Reichsbürgera –„Građana Reicha” koji ne priznaju njemačke granice niti važeći savezni ustavni poredak⁸ 7. prosinca 2022. njemačke su vlasti uhitile skupinu od 25 osoba optuženih za „planiranje državnog udara”. Predvodnici su pripadali tom pokretu krajnje desnice zvanom Reichsbürger. Planirali su napasti njemački parlament uz suučesništvo drugog komplotističkog pokreta zvanog Querdenker (lateralni mislioci) i drugih pobornika zavjere QAnon. „Uhićeni su bili uvjerini da zemljom vladaju članovi ‘duboke države’ (eng. deep state) i da tajno društvo zvano Savez se sprema intervenirati da oslobode Nijemce. Članovi oružane ruke mreže su im trebali pomoći svrgnuti sadašnju vlast. Bili su svjesni da će biti mrtvih, tvrdi Tužiteljstvo, ali su ih smatrali korakom na putu za postizanje željene “promjene sustava na svim razinama”. (El País, Madrid, 8. prosinca 2022.) –, nosioci crno-bijelo-crvenih zastava starog njemačkog carstva (1871.-1918.) koje se raspalo 1919. nakon Prvog svjetskog rata.

Namjera da se napadne sjedište parlamenta najavljena je na društvenim mrežama danima prije prosvjeda. Zbog velike simbolične težine, slike ovog napada prenesene su na naslovnim stranicama novina u cijelom svijetu i ostavile su velik dojam na svjetsko demokratsko javno mnijenje. A to se dogodilo samo pet mjeseci prije napada na Capitol u Washingtonu. Nesumnjivo je poslužilo kao uzor pristalicama Donalda Trampa i skupinama bijelih supremacista i neonacista iz SAD-a. Nakon 6. siječnja 2021. događaju u Capitolu su pak nadahnuli nove napade koje su izvršili ista vrsta ekstremističkih antisistemskih napadača potaknutih teorijama zavjera, u vrlo sličnim okolnostima- na druge simbolične građevine u različitim zemljama. Možemo citirati još najmanje dva slučaja osim ovog nedavno u Brasiliji koje je također izravno nadahnuo, čak i datumom, napad na Capitol.

Prvi koji je izvršen 9. listopada 2021., dakle, devet mjeseci nakon napada u Washnigtonu kada su militantni članovi neofašističke ultradesnice iskoristili mnogoljudni prosvjed u Rimu (Italija) koji je sazvan radi prosvjeda protiv obavezne potvrde o cijepljenju protiv coronavirusa u pokušaju da zauzmu prvo Palaču Chigi (sjedište talijanske vlade i rezidenciju predsjednika Vijeća ministara) a potom nasilno upadnu u  povijesno nacionalno sjedište Talijanske opće konfederacije rada (CGIL po kratici na talijanskom), glavnog sindikata u zemlji. Bilo je suzavca i  pucnjave od strane interventne policije. Prosvjednici su odgovorili agresijom na policiju i snage sigurnosti bacajući na njih kamenje, boce, baklje. Stotine aktivista, posebno najnasilnije neofašističke skupinice, potaknute od militantnih pristaša stranke Forza Nuova, uspjeli su upasti u zgradu sindikata i opljačkali su i uništili – kao što je kasnije bio slučaj u Braziliji – arhive i urede.  U kombinaciji  suludih zahtjeva, konspiranoičnih teorija i poziva na kaos, talijanski neofašisti pribjegli su društvenim mrežama da pokušaju – oslanjajući se na fake news i izvrtanje stvarnosti – manipulirati bijesom i nezadovoljstvom građana.  Putem porukama na Telegramu, zvali su na mobilizaciju i napad izravno se pozivajući na događaje koje su u SAD-u predvodili fanatični pobornici Donalda Trumpa. Organizatori ove agresije priznali su da su njihove strategije izravno nadahnute napadom na Capitol.

Do drugog napada došlo je nekoliko mjeseci kasnije, 29. siječnja 2022. u Ottawi (Kanada), kada je oko petsto vozača kamiona⁹Rob Lyon, „Canadá: El ‘convoy de la libertad’, una advertencia para el movimiento obrero“, In Defence of Marxism, 15. veljače 2022. – ljutih zbog novog pravila koje je zahtijevalo da se vozači cijepe protiv Covida kako bi prešli granicu između SAD-a i Kanade – zauzeli središte tog grada i blokirali zgradu Parliament Hill, sjedište kanadskog parlamenta. Ubrzo su se ovom „konvoju slobode” (Freedom Convoy) pridružile tisuće drugih prosvjednika, većinom bijelaca ekstremne desnice s nacističkim i zastavama Konfederacije, transparentima podrške Donalda Trumpa (!) i mnoštvom  loga QAnona, koji su se izjašnjavali za bijeli nacionalizam i govorom koji je kategorički protiv vlade, konspiracionistički, supremacistiški, mačistički, ksenofoban, rasistički i antisocijalistički. I oni su se izravno pozivali na napad na Capitol.

Prema vlastima, mnogi prosvjednici počinili su kaznena djela mržnje, rasizma i oštećenja imovine. Tijekom prvog vikenda, mnogi remetioci profanirali su čak i – kao i u Francuskoj – Grob neznanom vojniku. Politički vođe iz SAD-a, kao što su sam Donald Trump, republikanski senator Ted Cruz i republikanska zastupnica za Georgiju, Marjorie Taylor Greene, između ostalih, javno su ih podržali ¹⁰Libération, París, 31. siječnja de 2022.. Različite antisistemske skupine podržale su blokadu Parliament Hilla, posebno komplotisitčka organizaciija  Action4Canada, koja smatra da je pandemija „djelo, barem jednim dijelom Billa Gatesa i ‘Novog svjetskog (gospodarskog) poretka’ kako bi omogućili injektiranje mikročipova, namijenjenih za 5G, u stanovništvo”¹¹Henry A. Giroud, „Canada-Etats-Unis. Quand l’extrême-droite subvertit la «notion de liberté“. A propos du ‘Freedom Convoy’, Nouveau Cahiers du Socialisme, Montréal, 14. veljače 2022..

Iako međusobno vrlo različiti, ovi napadi protiv simboličnih građevina odgovaraju, kao što smo vidjeli, modusu operandi sličnom onom koji se potvrdio ovog 8. siječnja u Braziliji s napadom masa Bolsonarovih pristalica na sjedišta tri grane vlasti (iako je u ovom slučaju njihova vjerojatna namjera bila izazvati intervenciju oružanih snaga i pretvoriti svoju pobunjenički prosvjed u tradicionalni državni udar). Danas – ne samo u Sjedinjenim Američkim Državama ili u Brazilu – mržnja kruži podzemno u našim društvima. Teče posvuda. Navodnjava politički krajolik. Nije isključiva za jednu stranku ili jednog vođu. Problem postaje ozbiljniji, kako to vrlo dobro opaža José Natanson, kada lider, stranka ili komunikator – odnosno, netko tko ima moć u javnoj raspravi – mobilizira tu mržnju protiv određene društvene skupine, ideologije ili konkretne osobe. To je ta neofašistička dimenzija sadašnjeg trenutka. Jer je ultradesnica opet mržnje pretvorila u svoj glavni alat političke konstrukcije. 

Proučavanje ovih napada protiv srca demokracije u SAD-u, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Kanadi i Brazilu – i okolnosti koje su do njih dovele – omogućuje nam da istražimo, s oprezom, glavni trokut suvremenog nezadovoljstva: krizu istine, krizu informacije, krizu demokracije. Ove tre egzistencijalne krize koje se međusobno artikuliraju, danas na ovaj ili onaj način pogađaju sve zemlje¹²Po tom pitanju je znakovito da je Bidenova administracija u svibnju 2022. osnovala Vijeće za upravljanje dezinformacijama. Tajnik Departmenta za Nacionalnu Sigurnost SAD-a, Alejandro Mayorkas, izjavio je da se Vijeće osniva zbog „dezinformacija koje pogađaju sigurnost granica, sigurnost građana SAD-a tijekom katastrofa, i povjerenje javnosti u demokratske institucije“. Cf. Kevin Reed, World Socialist Web Site, 4. svibnja 2022..

A još više kad (loš) primjer dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država. A ako nešto nema iznimke tijekom više od stoljeća, to je kapacitet SAD-a kao uzora – u popularnoj kulturi, modi, potrošnji, komunikaciji i političkom marketingu – da ga se imitira i replicira posvuda, a još više, naravno, u doba Interneta, weba i društvenih mreža, kulturnog i komunikacijskog ekosustava koji je u osnovi stvoren i razvijen u SAD-u, i koji se oteo kontroli. Stoga je iznimno hitno zaustaviti propagaciju lažljivih i štetnih konspiranoičnih sadržaja na mrežama. Moramo se odmah odlučiti: hoćemo li dopustiti da naše demokracije uvenu? Ili ćemo ih poboljšati? Inače će sve ovo ići na gore. Postat će puno složenije, jer umjetna inteligencija (AI, Artificial Intelligence) napreduje i usavršava se bez prestanka. Posljedica: bit će sve teže prepoznati i prijaviti teorije zavjere, manipulacije, dezinformacije. To će dovesti do toga da će se protiv sjedišta demokratskih vlasti ponavljati bijesni napadi konspiranoičnih masa ultradesnice, koje će biti sve fanatičnije. Dokle?

Tekst je izvorno objavljen u časopisu El Dipló (Le Monde diplomatique, južnoameričko izdanje, siječanj 2023.)

Prevela: Nikolina Židek

IGNACIO RAMONET 

NOVINAR, SEMIOLOG, BIVŠI GLAVNI UREDNIK ŠPANJOLSKOG IZDANJA ČASOPISA LE MONDE DIPLOMATIQUE