Kruha i igara



U izostanku te koincidencije, vjerojatni pobjednik bio bi zabavniji finski glazbenik Käärijä, autor lako pamtljivog pop-pjesmuljka Cha Cha Cha.



Kruha i igara. (Juvenal, Satire, 80.-81.)

Riječi kojima je Juvenal u svojoj desetoj satiri karakterizirao dekadentni mentalitet rimskog puka, koji čak i u ratnim vremenima od vlasti ne traži ništa doli besplatnog žita i besplatnih, krvavih igara u cirkusu.

 

Vladimir Putin izveo je 24. februara 2022. godine desant na geopolitički znatno slabiju i siromašniju Ukrajinu, no napadnuta je država iskazala neočekivanu izdržljivost. Rat je danas, u maju 2023., još uvijek u punom jeku, no europske i američke vojne donacije Ukrajini nepouzdane su i eratične. Iako je Politico Europe 2022. godine Volodimira Zelenskog prozvao najmoćnijim čovjekom u Europi, figurom koja je preoblikovala sam pojam i dublje značenje bivanja Europljaninom, a Vladimira Putina gubitnikom godine, natjecateljska simbolika slabe je snage u igri tenkova i sačmarica. Te 2022. godine globalni fenomen Eurovizije, najgledanijeg natjecanja na svijetu – koji, igrom slučaja, novca, i nečije zbunjenosti geografijom, uključuje i ne-europske države, poput Australije, Azerbajdžana i Izraela – nije proizvela nikakva neočekivano kvalitetna glazbena otkrića, jer je, iste te simbolike radi, pobjedu odnijela glazbeno vrlo slaba Ukrajina.

Međutim, te i prethodnih godina, Eurovizija nam je otkrila dva objektivno kvalitetna izvođača: 2021. dobili smo pobjedničku talijansku rock skupinu Måneskin, vođenu svima privlačnim dvadeset i četverogodišnjakom Damianom Davidom, a 2022. društveno kritičnu srpsku finalisticu Konstraktu, pjevačicu srpske skupine Zemlja Gruva, koja je u samo nekoliko pjesama uspjela ogoliti loše zdravstveno i ino osiguranje umjetnika (In Corpore Sano), društveni prijezir spram i nevidljivost starijih žena (Nobl), politički kvijetizam više srednje klase (Mekano), pseudoznanstvene tlapnje (Neam šamana), radni burnout (Žvake) i depresiju (Voda). Unatoč tome, opća društvena opčinjenost Eurovizijom u dobu ratne i hirovito inflacijske Europe neodoljivo podsjeća na uvodnu Juvenalovu satiru iz prvog stoljeća nove ere. Sve dok nam kontinuirano podastirete zabavnu i krvavo kompetitivnu glazbenu igru gdje netko neprestano ispada i netko je neprestano ponižen, a osigurate nam i nisku cijenu namirnica robnih marki, bit ćemo mirni. Imamo važnijih tema za brigu od ratova na istoku Europe i destruktivnih posljedica intra i internacionalne društvene nejednakosti.

Unatoč valjanoj mogućnosti političnog odbacivanja Eurovizije kao pukih “igara” za narod, natjecanje je 2023. godine opet urodilo kvalitetnim izvođačem, i to hrvatskim. Nadrealistički i pankerski performans kultne riječke rock skupine Let 3 pratio je anti-ratnu pjesmu Mama ŠČ, čiji naizgled dadaistički tekst skriva vrlo detaljnu upoznatost s ratom u Ukrajini i ondašnjim međunarodnim odnosima. Uvodni stihovi, “Mama je kupila traktora, ŠČ” odnose se na traktore koje je pro-ruski, autoritarni predsjednik Bjelorusije, Aleksandar Lukašenko, darovao ”Majci” Rusiji, a naslovni nonsens “ŠČ” stoji za morfem Щ koji se javlja isključivo u ruskom jeziku. “Onaj mali psihopat, podli mali psihopat” nedvojbeno je Putin, isti moron iz stihova “Mama je voljela morona,” što se odnosi na njegove opetovane pobjede na ruskim izborima. Konačno, apsurdistička “Armaggedon nona” aludira na Sovjetski Savez, koji je, zajedno s ostalim saveznicima, amenovao nuklearni napad na Japan, a odražava i tinjajuću kolektivnu bojazan od novog nuklearnog rata, dok stihovi “Mama, idem u rat!” ne iziskuju dodatno objašnjenje. Ako vam ni to nije dostatno, važno je naglasiti da je morfem Щ ujedno i otisnuti znak za raspoznavanje ruskih tenkova. Iako je eurovizijska publika bila oduševljena nekonvencionalnim i bizarnim nastupom Leta 3 – štoviše, njihov nastup u pred finalu na YouTubeu je bio gledaniji i od nastupa najavljenog favorita, švedske Loreen – svjetski žiriji opetovano su previđali u korist nagrađivanja švedske osrednjosti. Bez goleme podrške publike, zamislivo je i da bi jedina anti-ratna pjesma u konkurenciji finala ovogodišnje Eurovizije završila na posljednjem mjestu. 

Dakako, opće je poznato da se glasanje nacionalnih žirija provodi po oportunističkom i političkom, a ne glazbenom ključu. Prema glazbenim znalcima, pobjeda Švedske sa sasvim konvencionalnom Loreen – koja od potpune konvencionalnosti bježi samo svojim vještičjim noktima – namještena je kako bi se Švedsko ugošćavanje Eurovizije podudarilo s pedesetom godišnjicom svjetski popularne ABBA-e. U izostanku te koincidencije, vjerojatni pobjednik bio bi zabavniji finski glazbenik Käärijä, autor lako pamtljivog pop-pjesmuljka Cha Cha Cha. Ostali bodovi oportunistički su davani svojim političkim sustavima ili zemljama od kojih, za glazbenu ocjenu, očekujemo konkretnu financijsku pomoć u dobu rapidne inflacije. Svejedno, zapanjujuće je što čitava Europa unatoč scenskim raketama Leta 3 nije uočila da među kandidatima imaju i eksplicitno pro-ukrajinsku i anti-ratnu pjesmu koju bi, simbolički, također vrijedilo nagraditi prepoznavanjem. Čini se da, unatoč općoj opčinjenosti publike Letom 3, nitko od donositelja odluka nije učinio marginalni iskorak istraživanja značenja kriptične i hermeneutičke Mame ŠČ

Što se tiče regije, kod žirija je nešto bolje prošla srpska balada Samo mi se spava mladog glazbenika Lukea Blackea (Luke Ivanovića), koja se u pred finalu uslijed loše akustike uopće nije ni čula, no u finalu je dječakovom crnom mašnom na bijeloj košulji vrlo suptilno odata počast žrtvama beogradskih tragedija. Mnogo jasniju referencu na beogradske tragedije mogli smo pronaći, s druge strane, na kostimima Leta 3. Dok su se kandidacijskoj Dori skinuli u provokativno čipkasto donje rublje, na Euroviziji su nosili standardne bijele gaće i potkošulje s likovima sebe kao djece crno prekriženih očiju, kao što mediji prikazuju “onog malog psihopata,” trinaestogodišnjeg beogradskog masovnog ubojicu Kostu. Međutim, mladi je Srbin zbog valjanih kritičkih interpretacija njegove balade – refren Samo mi se spava može se tumačiti kao osvrt na depresiju, malodušnost te otuđenost mladih Beograđana, ali i kao želju zaspati i zatvoriti oči pred učmalim sociopolitičkim uvjetima – dobio i strastvenu podršku Konstrakte, koja je ove godine objavila novu pjesmu Evo, obećavam, melodičnog refrena “Depresivna sam.” 

Općenito govoreći, izvedbe na Euroviziji mogu se podijeliti u tri kategorije konvencionalnih pop-pjesmuljaka obnaženih mladih žena, dobrih pjesama stvarnih bendova koji igrom slučaja dospijevaju do Eurovizije – Belgija je, recimo, notorna po opetovanom slanju kvalitetnih, sporih i mračnih glazbenih brojeva poput The Wrong Placea pionirskih trip-hopera devedesetih, Hooverphonica, a ove je godine s nedvojbenom podrškom publike odala počast različitosti višerasnom glazbenom grupom muškaraca odjevenih u haltere  – te sasvim neobičnih izvedbi koje zavode svojim avangardnim nastupima i dubljim značenjem. Konstrakta je, unatoč postojanju Zemlje Gruve, neosporno spadala u treću kategoriju nekonvencionalne konceptualne umjetnosti, a tamo se pronašao i Let 3. Međutim, usporedbe radi, doima se kao da su žiriji 2022. godine lakše prihvatili koronavirusu primjerenu pjesmu o manjkavom zdravstvu privlačne žene kratkih šiški koja na pozornici ruke pere u lavoru od ovogodišnje eksplozije plitko prikrivene politike u nastupu dvojice ostarjelih muškaraca s pratnjom koji se neželjeno skidaju u donje rublje. Također, općenito govoreći, geopolitički beznačajne države poput Slovenije, Hrvatske i Srbije rijetko će se okoristiti bodovima žirija koji ne dolaze iz susjednih država. Kruha i igara, sve dok igre ostaju – političke.

 

HANA SAMARŽIJA 

POLITIČKA EPISTEMOLOGINJA, KOLUMNISTICA I PREVODITELJICA, KOJA PIŠE DOKTORAT NA SVEUČILIŠTU U WARWICKU U VELIKOJ BRITANIJI. 

Tekstovi koji vam pomažu da bolje razumete sv(ij)et oko sebe.

Dva puta mesečno newsletter izabranih tekstova u vašem inboxu.