Prema bolsonarizmu bez Bolsonara



Prije sam govorio da je Brazil korumpiran, da se nikada nećemo promijeniti, ali ovim sam se pokretom promijenio i sada znam da pripadam velikoj naciji



Na trgu Saveznog vrhovnog suda (STF), u Brasiliji, ogromna, više od 50 metara duga brazilska zastava napuštena usred razbijenog stakla i čahura suzavca. U utorak, 10. siječnja, dok je kriminalistička policija radila u zgradi prikupljajući otiske prstiju, drugi istražitelji ispitivali su sigurnosno osoblje kako bi rekonstruirali razvoj događaja od nedjelje, 8. siječnja, kada su tisuće pristaša bivšeg predsjednika Jaira Bolsonara provalile u institucije brazilske demokracije.

 

Prema neslužbenim izjavama policajaca, od zgrada koje se nalaze na Trgu tri grane vlasti (Praça dos Três Poderes), najveću je šteta pretrpjela ona u kojoj se nalazi Savezni vrhovni sud. Ova mržnja prema najvišem sudu pravde u zemlji, koji je također nadležan za izbore, u skladu je s bijesom samog Bolsonara. „Predsjednika na odlasku treba kazneno goniti zbog poticanja državnog udara i zločina protiv demokracije, dva kaznena djela predviđena Kaznenim zakonom“, procjenjuje profesorica prava María Fernández. I dodaje da „istu sudbinu trebaju doživjeti i politički lideri koji već četiri godine reproduciraju svoje govore i prijetnje“. U petak, 13. siječnja, sudac STF-a Alexandre de Moraes ovlastio je Ured državnog odvjetnika (PGR) da istraži Bolsonarovo sudjelovanje u pobuni koja se dogodila pet dana ranije.

 

Od početka 2020. Bolsonaro je prijetio drugim granama vlasti da će ako ne budu poštivali njegove odluke pokrenuti svoje pristaše protiv njih. Činio je to u prosjeku jednom svaka 23 dana, prema procjeni lista O Globo1Bernardo Mello i Marlen Couto, “Investigado por incitar atos golpistas, Bolsonaro fez um ataque grave à democracia a cada 23 dias”, O Globo, Sao Paulo, 15.01.2023., koji je konzervativan, ali neprijateljski raspoložen prema Bolsonaru. Prije nego što je pravosuđe konačno došlo do idejnih tvoraca pokušaja državnog udara, 11. siječnja 1.159 pristalica krajnje desnice već je uhićeno i prebačeno u dva zatvora u glavnom gradu. Njih 209 već je bilo pritvoreno od noći 8. siječnja, kada su uhićeni u samoj predsjedničkoj palači. Ipak, mnogi su za sada uspjeli izbjeći zatvor …

 

Brazilska obavještajna agencija (ABIN) obavijestila je sigurnosne snage da je oko 3.900 ljudi stiglo u Brasiliju u 156 autobusa u subotu, 7. siječnja, te da su se pridružili najvećem bolsonarističkom taboru u zemlji. Postavljen od 30. listopada ispred Glavnog stožera vojske, tabor je pretendirao da vojska preuzme vlast kako bi spriječila povratak ljevice. Inauguracija Luiza Inácia Lule da Silve, 1. siječnja, okončala je njihove nade; velika većina se vratila kući.

 

Međutim, šest dana kasnije pokrenut je novi poziv svim „domoljubima da odu u Brasiliju“. Tekst koji se naširoko dijelio na društvenim mrežama i aplikacijama za razmjenu poruka u bolsonarističkoj galaksiji pozivao je na nacionalnu mobilizaciju 8. siječnja kako bi se „spriječilo uspostavljanje komunizma u Brazilu i iskorijenila korupcija“. U poruci se dodaje: „Zahtijevamo hitnu intervenciju oružanih snaga i za to ćemo zauzeti trg i zgrade triju grana vlasti, blokirati sve rafinerije, paralizirati kopneni promet, industrijske, trgovinske i poljoprivredne aktivnosti, i obustaviti sva plaćanja poreza.” Prema planovima bolsonarista, Brasilia bi bila središte pobune, kojoj bi se kasnije pridružio ostatak zemlje

 

Nije prvi put da su nasilne akcije poticane iz glavnog bolsonarističkog tabora. Dana 12. prosinca 2022., tijekom ceremonije potvrđivanja Luline izborne pobjede u STF-u, neki su pristaše zapalili autobuse i automobile. Policija je 22. prosinca pronašla bombu ručne izrade podmetnutu u kamion cisternu u blizini zračne luke u Brasiliji. Osumnjičenik George Washington de Oliveira Sousa priznao je policiji da je cilj napada, osmišljenog prethodnih dana u taboru, bio izazvati tragediju koja bi izazvala kaos i natjerala oružane snage da interveniraju kako bi se uspostavio red.

 

Mnogi Brazilci teško razumiju blagost s kojom se Lulina vlada odnosila prema taborima postavljenim ispred desetaka vojnih zgrada diljem zemlje. Od Lulinog stupanja na vlast Ministar pravosuđa, Flavio Dino, inzistirao je na potrebi raspuštanja grupice, nazivajući je „inkubatorom za teroriste“2Intevju za Globonews, 26.12.2022., ali ministar obrane, José Mucio Monteiro, blizak vojsci, tabor je smatrao “manifestacijom demokracije”3Izjava prilikom inauguracije, 02.01.2023.. On se temeljio na informacijama iz vojske koje su ukazivale da su prosvjedi izgubili na snazi: izvješće podneseno predsjedniku Luli krajem prosinca ukazuje na smanjenje broja „militantnih taboraša“ s 43.000 na 5.000. Na temelju tog izvješća, Lula je odlučio ne poduzimati ništa. Međutim, nakon invazije na Trg tri grane vlasti, svi bolsonaristički tabori su raspušteni.

 

U taboru

 

Tabor u Brasiliji, daleko najveći, zauzima ogromno gradsko šetalište . Ujedno je i najbolje organiziran, s kemijskim WC-ima, tuševima, prostorom za „influencere“, pozornicom za govornike i objektima opremljenim za besplatno spremanje obroka za tisuće „domoljuba“. Viviane, iz grada Londrina, u državi Paraná, vodi nas u obilazak objekata. Prosinac je. Iako je ulaz u tabor besplatan, mediji nisu dobrodošli. Lukavstvo se onda sastoji u tome da se predstavim kao obična turistkinja zainteresirana za prosvjednički  pokret.

 

Sitna, dinamična i nasmijana, Viviane je jedna od kuharica u kampu. “Bila sam nezaposlena, tražili su me da dođem pomoći pokretu”, objašnjava ova Bolsonarova sljedbenica. “Nipošto”, odgovara kad je pitam prima li plaću. No, ona puno radi, 12 sati dnevno, već dva mjeseca… i šalje novac svojoj majci koja se brine za njezino dvoje djece u Londrini. Viviane iza velikih šatora organizira zalihe hrane u desetak hladnjaka koji rade zahvaljujući generatorima, dok mi govori najpoznatiji fake news bolsonarizma: „Ako Lula bude vladao ovom zemljom, postat ćemo nova Venezuela. Uvest će se komunizam i sav naš novac otići će na Kubu”, tvrdi dok odvaja nekoliko kobasica. Zalihe se dostavljaju kamionima, a Viviane ne zna odakle dolaze. Niti što sadrže paketi: “Moram improvizirati: nikad ne znam unaprijed što nam donose”, kaže smijući se. Tajanstveni dobavljač, o kojem nam Viviane ne zna ništa reći…

 

Mjesec dana kasnije, sredinom siječnja, istraga Savezne policije identificirala je stotinjak tvrtki koje su financirale tabor, ​​kao i autobusni prijevoz bolsonarista u Brasiliju prije napada na tijela tri grane državne vlasti. Ne iznoseći njihova imena u javnost, policija je potvrdila da tvrtke pripadaju sektoru agrobiznisa, prijevoza i civilne gradnje, te da su uglavnom smještene u Parani, Mato Grosso do Sul i São Paulu, trima državama koje su izabrale Bolsonarove saveznike za guvernere.

 

Zapravo, neki od čelnika tih tvrtki bili su tamo 8. siječnja, poput Alberta Alissona Gomesa Mascarenhasa, vlasnika građevinske tvrtke Meirelles Mascarenhas, koja je dobila desetke poslova s državom tijekom Bolsonarovog predsjedništva. Ovaj inženjer, koji je uživo snimljen kako huška masu na ulazak u Kongres, zasad nije među zatvorenima. Slično tome, “Pokret zelenog i žutog Brazila”, na čelu s proizvođačem soje Antôniom Galvanom, koji okuplja više od 300 tvrtki povezanih s agrobiznisom, također je potaknuo svoje pristaše da odu u Brasiliju za vikend 8. siječnja.

 

Od kraja listopada do 9. siječnja ispred tabora, pred ogradama postavljenim  ispred vojnih zgrada, neki se “domoljubi” izmjenjuju koji te šalju znakove za uzbunu – “SOS Oružane snage” – mašući zastavama. Za njih su predsjednički izbori u listopadu 2022. bili pristrani i nepošteni. Argumenti ponekad izazivaju osmijeh: mora da je ljevica širila pogrešne informacije i kupovala glasove… upravo ono što radi bolsonarizam.

 

Javna objava glasova

 

Neki automobili koji prolaze ispred tabora redovito izražavaju podršku trubljenjem. Brasilia, u kojoj je država daleko prvi poslodavac (40% radnih mjesta), uvelike je glasala za onoga koji je tako često prijetio da će izbrisati brazilsku demokraciju: 58,81% za Bolsonara prema 41,19% za Lulu u drugom krugu.

 

Dana 30. listopada, pristaše predsjednika ponosno su izašle na izbore s karakterističnim oznakama bolsonarizma: brazilskim zastavama na krovovima automobila i žutim dresom nogometnog tima. Većina je pristala odgovarati na pitanja novinara i oštro kritizirala „korumpiranost Radničke stranke“ koju ne žele vidjeti na vlasti. Sustavno su odbijali pitanja vezana uz Bolsonarovo katastrofalno upravljanje pandemijom i njegove česte napade na demokraciju: “Prava prijetnja je povratak PT-a”, uvjerava nas Sergio Davila, dužnosnik Ministarstva gospodarstva. Bolsonarove prijetnje nisu ništa više od praznih riječi. Dok će Lula opet financirati zemlje poput Kube. Od te politike nemamo ništa.” Riječi koje ni najmanje ne iznenađuju saveznu zastupnicu PT-a za Brasiliju, Eriku Kokay: “Možda se čini nevjerojatnim, ali Bolsonaro doista uživa čvrstu potporu među državnim službenicima koji žive u Brasiliji, i koji zarađuju vrlo visoke plaće. Čak i kada je prijetilo uništenjem demokracije, ta podrška nije opala.“ Ipak, uz vrlo rijetke iznimke, ovi službenici nisu taborovali s „domoljubima“.

 

Međutim, obitelji članova vojske bile su vrlo prisutne. Tijekom svojih čestih posjeta, supruga generala Eduarda Villasa Bôasa primljena je kao počasna gošća. Njezin suprug, bivši zapovjednik vojske, bio je blizak Bolsonaru i bio je autor, u travnju 2018., tweeta u kojem se STF-u prijeti vojnom intervencijom ako suci budu glasovali protiv zatvaranja Lule, tada optuženog za korupciju bez dokaza.4Perry Anderson, “La justicia del espectáculo”, Le Monde diplomatique, južnoameričko izdanje, rujan 2019.

 

Prisutnost ljudi bliskih vojsci u taboru bila je javna tajna. Možda to objašnjava početno odbijanje snaga sigurnosti da raspuste tabor ​​u noći 8. siječnja, nakon zauzimanja Trga. Na to su se odlučili tek 9. siječnja ujutro, nakon što su pučistima dali vremena da u miru pobjegnu.

 

Nova uloga vojske

 

Dosluh između snaga sigurnosti i Bolsonarovih pristaša ilustriran je u brojnim video snimkama i objašnjava lakoću s kojom su ekstremni desničarsi ulazili u zgrade institucija i pustošili ih više od dva sata. U nekim video zapisima možete vidjeti prijateljsku atmosferu između policije, vojske i pobunjenika, primjerice, ispred Kongresa, kada je masa već prodrla u njega. Drugi snimak prikazuje unutrašnjost zgrade: policija, postrojena, propušta bolsonariste koji odlaze u Zeleni salon koja vodi do Zastupničkog doma.

 

Ipak, najuznemirujuće scene snimljene su u Planaltu, predsjedničkoj palači. Tamo se vidi kako jedan vojni zapovjednik pokušava spriječiti vojnu policiju u uhićenju militanata. Druge snimke zatvorenog kruga videonadzora palače, koje za sada nisu dostupne javnosti, bile bi još ozbiljnije. „Želim vidjeti sve videozapise“, najavio je Lula tijekom konferencije za novinare 11. siječnja. One koje sam već vidio pokazuju tajni dosluh između pobunjenika i vojne policije i oružanih snaga. Uvjeren sam da su vrata palače Planalto otvorena i da ih se pustilo unutra jer nema razvaljenih vrata.”

 

Za Renata Sergia de Limu, direktora Brazilskog foruma za javnu sigurnost (FBSP), nevladine organizacije specijalizirane za sigurnosna pitanja, ova sprega ne bi trebala biti iznenađenje. “Naše istrage zaključuju da postoji snažna privrženost snaga sigurnosti bolsonarizmu. I da se radikalizacija vojske povećava u puno značajnijoj mjeri nego kod ostatka stanovništva.” Nevladina organizacija pokazala je, primjerice, da je između 2020. i 2021. broj policajaca koji su sudjelovali na bolsonarističkim društvenim mrežama porastao za 27%5“Política entre os policias militares, civis et federais do Brasil”, Forum Brasilieiro da Segurança Publica, kolovoz 2021., forumseguranca.org.br. Više od trećine pripadnika snaga sigurnosti pratilo je te mreže (21% najradikalnije mreže). U slučaju vojne policije, s više od 400.000 vojnika diljem zemlje, 51% bi podržalo grupe bolsonarista, a 30% najekstremnije profile.

 

Savezna cestovna policija (Policía Rodoviária Federal, PRF), koja ima oko 13.000 pripadnika, predstavljala bi još jednu jezgru bolsonarizma. “U četiri godine ova se policija potpuno stavila na raspolaganje predsjedniku u odlasku i njegovoj ideologiji – zaključuje Sergio de Lima –. Vidjeli smo kako PRF postavlja blokade na sjeveroistoku na dan izbora kako bi spriječila Luline birače da priđu biračkim mjestima. Ova policija je sudjelovala u masakrima u favelama zajedno s vojnom policijom 2022. godine, kada to uopće nije njihova uloga niti polje djelovanja.”

 

Tijekom intervjua na kanalu Globonews 12. siječnja 2023., Lulin ministar pravosuđa, Flavio Dino, rekao je da će radikalizacija sigurnosnih snaga biti predmet njegove pune pozornosti. Zapravo, nekoliko dana nakon zauzimanja Trga triju grana vlasti, pozvao je stručnjake da mu pošalju prijedloge o ovom pitanju. Ovaj poziv bio je povod za još jednu krajnje desničarsku lažnu vijest: ministar je na Twitteru morao demantirati da je angažirao filozofa Michela Foucaulta da ga podrži. “Nemam moć uskrsnuti osobu koja je umrla 1984.”, napisao je.

 

Srce bolsonarizma

 

Tijekom proteklih nekoliko mjeseci, neobuzdani bolsonaristički konspiracionizam dosegao je vrhunac. Njegove skupine, posebice na Telegramu, šire najluđe teorije, pregledane i reproducirane milijune puta. Dana 30. prosinca, dok je Bolsonaro letio u Sjedinjene Američke Države kako bi izbjegao predaju predsjedničke lente svom nasljedniku, Bolsonarovi pristaše bili su uvjereni da on zapravo slijedi drugi plan. “Upravo je predao vlast potpredsjedniku. Upravo će on, general Mourão, večeras narediti vojnu intervenciju tijekom govora naciji”, vrlo je ozbiljno objasnio Marcelo, umirovljenik koji živi u Brasiliji i koji svake večeri odlazi u tabor. Međutim, sljedeći dan potpredsjednik nije naredio nikakvu intervenciju: naprotiv, kritizirao je tabore. Društvene mreže su bile nemilosrdne prema njemu: „još jedan izdajica“ koji je napustio predsjednika i njegovu vojsku.

 

Drugi primjer. Snimku Bolsonara u supermarketu na Floridi pažljivo proučavaju militantne pristaše, tumačeći i najmanji pokret svog vođe. Ana Priscila Silva de Azevedo, čiji Telegram kanal “Pad Babilona” ima gotovo 55.000 pratitelja, odmah objavljuje snimku kako bi najavila “početak rata. Jeste li vidjeli da [Bolsonaro] stoji ispred baterija?” U videu Bolsonaro doista automatizmom pogledom prelazi preko police s baterijama. “To znači da su nam potrebne baterije za svjetiljke i radio, jer rat samo što nije počeo!”, tvrdi Silva de Azevedo na Telegramu. Njezino uhićenje, 10. siječnja, imat će veliki medijski odjek. Militantna pristalica vjerojatno je imala zaštitu i uspjela je izbjeći uhićenje zahvaljujući suradnji s vojskom dok se nalazila u predsjedničkoj palači. Uhićena je dva dana nakon događaja, šezdeset kilometara od Brasilije.

 

Međutim, bila bi pogreška ograničiti bolsonarizam na ove konspiracionističke  frakcije koje lako mogu biti predmetom poruge. Amaro Martins je, primjerice, bijesan. Boji se „smrti našeg konzervativnog pokreta“. Martins se pita: “Zašto tražiti vojnu intervenciju? Nikad se nisam slagao s time.“ Pristao nas je primiti u svoj dom, smješten u jednom od onih tužnih predgrađa na periferiji Rija, sat vremena vožnje od centra grada. Jedini luksuz usred skromne kuće je televizor koji caruje u središtu dnevnog boravka. Te nedjelje u listopadu upravo je stigao iz evangelističke crkve sa svojom ženom. 42-godišnjak, obrijane kose i atletske građe, Martins posjeduje dva skromna dućana u gradu Campo Grande. Njegova supruga pruža estetske usluge od kuće. Dok priprema hranu, Martins govori o “svom predsjedniku”, za kojeg se nada da će pobijediti na izborima: “Upoznao sam Bolsonara ovdje, na tržnici 2014. Vodio je kampanju za parlamentarne izbore. Odmah mi se svidio. On je jednostavan, dobar čovjek.“

 

Te se godine Martins počeo zanimati za politiku, poput mnogih Brazilaca. U lipnju 2013. Brazil je doživio svoja prva društvena i politička previranja nakon 10 godina vlasti PT-a. Izbili su masovni prosvjedi, isprva kako bi se zahtijevalo poboljšanje javnih usluga. Ali, brzo su ih iskoristili najekstremniji sektori desnice. Zahtjevi su se promijenili. Predsjednica Dilma Rousseff – i korupcija koju su ona i PT navodno utjelovljavali– postali su meta mobilizacija. Već 20. lipnja 2013. neki su prosvjednici pokušali zauzeti Kongres i Ministarstvo vanjskih poslova, uzvikujući „van s PT-om“.

 

“O politici sam učio na internetu, prateći tečajeve na YouTubeu”, objašnjava Martins, evangelist u Baptističkoj crkvi već 15 godina, i pokazuje nam na svom telefonu kanal Terça Livre, koji od 2014. vodi bloger Allan dos Santos. Dos Santosa je sudac De Moraes 2021. osudio na zatvorsku kaznu zbog „poticanja na antidemokratske radnje, širenja lažnih vijesti i napada na vlasti“, no on je pobjegao u Sjedinjene Države uz pomoć obitelji Bolsonaro i njihovih veza. Akademija Terça Livre, čiji su YouTube i Twitter profili sudski blokirani, nastavlja nuditi plaćene virtualne tečajeve za „obuku“ o širokim temama kao što su komunizam, nacizam, informacijski rat, infiltracija ljevice u Katoličku crkvu itd. “Tamo sam otkrio što je socijalizam i shvatio sam da sam konzervativac, a da to nisam znao. Protiv sam erotizacije maloljetnika, rodne ideologije koju uči škola i koju je ljevica oduvijek promovirala”, nastavlja Martins. I proširuje. “Što se više informiram na internetu, to više shvaćam da je komunizam koban. PT nas tjera da preziremo bogate kad su oni ti koji stvaraju radna mjesta i poboljšavaju živote siromašnih. Ljevica nameće poreze koji kompliciraju živote najsiromašnijih. Nikada nije pomagao siromašnima, nego ih je koristio”, žustro dodaje.

 

Za povjesničara Odilona Caldeira Neta, koji koordinira opservatorij ekstremne desnice na Saveznom sveučilištu Juiz de Fora (UFJF), “ova ​​mješavina pretpostavljenog liberalizma i vjerskih konzervativnih vrijednosti oduvijek je bila glavna ideologija brazilske ekstremne desnice. I ona i dalje uspijeva uvjeriti milijune ljudi”.

 

Renato nam radije ne želi dati svoje puno ime. Trgovinski zastupnik marke sladoleda više od 20 godina, dogovorio je susret s nama početkom prosinca 2022. Renato je otišao, kao i svakog vikenda, u bolsonaristički tabor u Belo Horizonteu, glavnom gradu države Minas Gerais, sjeverno od Rio de Janeira. Obukao je dres reprezentacije i stao na pločnik, uz bok drugih „domoljuba“. Te sunčane nedjelje bilo je oko 500 ljudi. Ono što mu se posebno sviđa kod pokreta – kaže on – je domoljublje: “Bolsonaro nam je pomogao da shvatimo da je Brazil velika zemlja; probudio u nama domoljublje. Prije sam govorio da je Brazil korumpiran, da se nikada nećemo promijeniti, ali ovim sam se pokretom promijenio i sada znam da pripadam velikoj naciji”. Renato nastavlja diskurs žrtve na kojem je Bolsonaro inzistirao od prije izbora: “STF, Kongres, nitko mu nije dopustio da vlada. Pa čak ga je i vojska, kojoj je dao tisuće beneficija, napustila. On je sam protiv svih.“ Za Renata su „domoljubi“ zadnji koji ga podržavaju…

 

Renato nije naoružan, ali izjavljuje da je spreman uzeti oružje. „Nećemo imati drugog izbora, morat ćemo se u jednom trenutku angažirati ako želimo obraniti svoju zemlju“, objašnjava vrlo hladno. 10. siječnja, mjesec dana nakon našeg razgovora, nazvali smo ga telefonom: nije otišao u Brasiliju niti je sudjelovao u napadu. Ali on je ljut, zabrinut za Bolsonara, uvjeren da su „ljevičarski infiltratori izazvali ovaj kaos kako bi uništili pokret“ i bespomoćan „pred težinom kazni koje će se tražiti protiv domoljuba“.

 

Tog istog dana, Ricardo Cappelli – kojeg je ministar pravosuđa imenovao za vođenje saveznom intervencijom i ponovo preuzimanje kontrole nad sigurnošću u Brasiliji – objasnio je novinarima da su se „policajci suočili s pravim profesionalcima, ljudima koji su obučeni i pripremljeni, da su poznavali taktike okršaja, da su imali rukavice za hvatanje i bacanje granata i predmeta. Tu također moramo otkriti tko je financirao, pripremao i organizirao ovaj napad.”

 

Jedina intervencija do koje je došlo bila je ona u Saveznom okrugu Brasilia, koju je Lula naložio 8. siječnja. Predvodi ga čovjek koji je odlučan da razotkrije financijsku i oružanu granu bolsonarizma, pokreta za koji se čini da će preživjeti kakva god sudbina zatekla vođu po kojemu je nazvan.

 

Tekst je u prijevodu na španjolski (prevela Micaela Houston) objavljen u časopisu El Dipló (Le Monde diplomatique, južnoameričko izdanje, veljača 2022.)
Prijevod sa španjolskog: Nikolina Židek

 

 

ANNE VIGNA

NOVINARKA IZ RIO DE JANEIRA I REDOVNA SURADNICA LE MONDE DIPLOMATIQUE, JUŽNOAMERIČKO IZDANJE

Tekstovi koji vam pomažu da bolje razumete sv(ij)et oko sebe.

Dva puta mesečno newsletter izabranih tekstova u vašem inboxu.