Zaboravljeni Aušvic



Pa da uzmeš iza sutona pastelne svoje boje. I namažeš u crveno kad odrasnut tek si rođen? Rasniven zorom ljepljivom, dok muhe se na te roje. Ti ustao si krišom i od sveg očistio noge.



otkuda nebu zapada ova tučana legura?
Boja mrkom sepijom staze tratine, staze p’jeska;
Turisti slikaju glave i očas smrti tekstura
Nestaje u monoklu – u oku noć je bartolomejska.


I veće su sjene noćne od noćiju crnih samih,
Pruge dovode, šine odvode raskolnike s juga,
I svačija rezbarija je ovaj živi bakropis,
Kao ohel 1ohel (hebr. o‧hel) – građevina u judaizmu, podignuta iznad groba velike i pravedne osobe. oko greba, žica poljima vijuga.


A odnekuda klepsidra stara odsiplje zrnevlje,
To zinuli su majdani, među zube im se splelo;
Ezoterična rudača mami oči razbludjele –
Komadaju brojem na rpe bogočovječje t’jelo.


A i ti si skitniče s juga i svojom bogdom p’jeske mljeo,
Pa u r’ječi „patnik“ iznašao zaborava sramno vrelo.


I posve si iždžiknut nad vrećama svojih kostiju,
Slobodom zmijskom jarećom pokazuješ nebu šipke,
No da prozre te neko i rastepti strašnu tišinu,
Zar bršljan nije odveć zarasnut? Zar vr’jeme već nije?


Pa da uzmeš iza sutona pastelne svoje boje,
I namažeš u crveno kad odrasnut tek si rođen?
Rasniven zorom ljepljivom, dok muhe se na te roje,
Ti ustao si krišom i od sveg očistio noge.


A jara tvoja miriše na raspomamle gradove,
Hramove u lomači, znojne otpravnike vozova;
Čereči dan se predug, bubnjevljem plebejskim nadvođen-
U kanceru r’ječnom sunce zagluvljelo od olova.


No kud li si to nestao slobodom misli naslućen?
U crnom blatu Aušvica? Vidom neba izlučen?

Iz neobjavljenog rukopisa Kadiš za Sarajevo

 

MARKO BAČANOVIĆ 

PJESNIK I SLAVISTA IZ SARAJEVA. OBJAVIO JE DVIJE ZBIRKE POEZIJE: „DREKA PAMTIVIJEKA” (2019), I „DVOJNIK” (2021). U PRIPREMI JE NJEGOVA TREĆA ZBIRKA „KADIŠ ZA SARAJEVO”. ŽIVI I STVARA U VARŠAVI.

Tekstovi koji vam pomažu da bolje razumete sv(ij)et oko sebe.

Dva puta mesečno newsletter izabranih tekstova u vašem inboxu.